Dobar prostor za razgovor

Maštam o lijepom prostoru. Gdje ćete ući u pomalo svečan ugođaj, gdje poznajete standarde ophođenja, gdje je uvijek sigurno, prijateljsko, suosjećajno tako da možete razgovarati od srca: D i, naravno, bez ikakvih smetnji (npr. mobitela)... Ha, ha... sanjala sam ...

Razgovor je temelj uspješnih odnosa. Odnosi (potreba za pripadanjem i ljubavlju) su jedna od najvažnijih potreba ljudi, odmah nakon njihovih fizioloških i sigurnosnih potreba (Maslowljeva piramida). Poznajete li osjećaj kad i sam razgovor pomaže u određenoj situaciji? Doživljavam to vrlo često. Ponekad se u stvarnom svijetu ništa ne promijeni, ali se nakon dobrog razgovora osjećam lakše i sretnije, mijenja se perspektiva.

Blagotvorni učinak dobre komunikacije ne može se precijeniti jer, kao što sam spomenula, igra vrlo važnu  ulogu u međuljudskim odnosima.

Međutim, razgovori, osobito s najbližim ljudima, mogu se odvijati na potpuno različite načine. Ponekad završe gađenjem, nervozom, ponekad su ravnodušni, a ponekad završe pozitivnim pristupom, spoznajom, bliskošću ili suočavanjem s istinom, motiviranoću itd. Očigledno je, ali kako razgovarati s istodobnim izražavanjem sebe, svojih emocija i dati partneru prostor za istu raspravu i, ako je moguće, završiti je međusobnim osjećajem zadovoljstva i spokoja?

Kutlača želja, prstohvat atmosfere ...

Kaže se da je namjera ključ svakog uspjeha. Razmotrimo – imamo li neki poseban povod za razgovor, je li ta namjera dobra, prožeta dobrim osjećajima? Najbolje je to zapisati negdje na komad papira ili barem jasno izreći na glas. Štoviše, postoji nekoliko univerzalnih pravila dobre komunikacije koja vrijedi slijediti jer su poput zakona prirode – postoje i djeluju bez obzira na to razumijemo li ih ili ih slijedimo, oni jednostavno jesu.

Ono što sam primijetila / čitala i potvrdila :

– Komunicirajte većinu rečenica s „ ja” razine, razgovarajte o svojim emocijama, osjećajima, iskustvima

– Ne generalizirajte, ne koristite riječi „uvijek“, „nikad“

– Ne krivite drugu stranu, ne napadajte „jer vi“

– Pokušajte zadržati miran ton glasa, neverbalna komunikacija mora slijediti verbalnu, inače nećemo biti pouzdani. Sugovornik ne čuje samo riječi, već poima cjelovitu komunikaciju…

– Najprije razmislite što osjećate u datoj situaciji (nije uvijek očito), a zatim to izrazite riječima. Ne izgovarajte riječi koje su često samo obrana ili napad, potpuno nezamislive na racionalnoj razini. Često glas preuzimaju instinkti i ustaljeni obrasci ponašanja koji nas sprječavaju da napravimo iskorak u komunikaciji.

– Prije svega – poslušajte. Želite čuti i razumjeti svog partnera pa tek onda pokušajte biti shvaćeni. Korištenje parafraza može pomoći boljem razumijevanju sugovornika.

Slušanje je jedan od najtežih elemenata, uključuje predanost,

spremnost na razumijevanje bez osuđivanja

(„ulaženje u tuđe cipele“ / gledanje svijeta očima sugovornika).

Dakle, dok se pripremam za dobar razgovor, osim namjere i pridržavanja ovih nekoliko pravila, pokušavam zračiti pozitivnom energijom, osigurati slobodan, čist prostor tako da možemo sjediti na istoj razini okrenuti jedno prema drugom (poštovanje). Pokazivanje srdačnosti na početku pokazuje namjeru stvaranja ozračja sigurnosti, bliskosti i promišljanja. Tako prirodno s dobrim prijateljem, a ponekad olako podcijenjeno u svakodnevnom ophođenju s voljenima.

Iskrivljena percepcija poruka najčešće nastaje pri razgovoru kad se kod sugovornika javljaju snažne emocije. Jedini izlaz je povratak samo dosadnom slušanju, ostati slušatelj, a ne sugovornik ili mislitelj.

Dobar, njegujući, dubok razgovor, što je to za mene?

Kad koristim riječ „dubok“, ne mislim na dosadne, dugačke ili smrtno ozbiljne teme. Općenito, dobar razgovor je razgovor bez žurbe, u ugodnoj atmosferi, u kojoj osjećamo želju otvoriti um i srce, u kojem osjećamo prihvaćanje, stvarnu prisutnost, predanost i poštovanje, bez prosuđivanja, bez žurbe.

Puno pojmova, ali za mene su svi jako važni.

Kad se dublji razgovori pretvore u razmjenu nekoliko rečenica u prolazu ...

Nedostatak takvih razgovora su međusobna mentalna i emocionalna udaljenost. Ovo me malo udaljava od one tople, empatične osobe s potpuno otvorenim srcem kakvom samu sebe doživljavam. Možda i vi ovo osjećate?

Komunikacija se svela na minimum, a obveze zajedničkog života uzrok su pada. Kad nema vremena, a po mom mišljenju to znači da nema želje, obje strane moraju naporno raditi kako bi se vratile na pravi put. Našem umu je najjednostavnije slijediti stare putove pa što smo dalje, to moramo kasnije uložiti više napora kako bismo ponovno poželjeli imati vremena.

Što ako emocije jedne osobe preuzmu vlast?

Kad se branite od razgovora jer još nešto ide uz to? Zašto ovo uopće razmatrati? Ponekad nam iskustvo govori da je bolje pripremiti se na bilo koju mogućnost nego završiti s potpuno neželjenom svađom.

Ako nemate naviku zajedno voditi takve razgovore, razmislite o tome kako biste razgovarali s nekim koga ne poznajete. Nemojte koristiti agresivan ton, žuriti, biti nestrpljivi – ostanite mirni, komunicirajte sa svojim srce mirno jer želite nastaviti taj razgovor.

Drugi put vrijedi pričekati prikladniji trenutak. Vrijedi bez emocija komunicirati ono što osjećate, na primjer: „Osjećam da mi je ovaj razgovor potreban, mislim da je važno pronaći vremena, bit će mi puno lakše i ugodnije kad progovorim o tome“, „Osjećala bih se puno bolje kad bi ti izrekla svoje emocije“, „Odgađanje ovog razgovora za mene je veliki teret“.

No, sve to treba izreći u miru. Nažalost, kad vas preplave emocije, male su šanse da će razgovor biti uspješan. Bolje pričekati.

Malim koracima do cilja

Nakon prvih uspjeha, međusobno se nagradimo lijepom riječju, recimo što nam je u ovom razgovoru bilo najvrjednije te kako se sada osjećamo. Dobra iskustva dobar su poticaj za budućnost pa pravi razgovor postaje nova ugodna navika. 😊

Na kraju ću vam ostaviti recept za uspješnu

vezu koji sam čula i jako mi se svidjelo :

PREDANOST, SPOSOBNOST KOMPROMISA I KOMUNIKACIJA.

Kakva su vaša iskustva u komunikaciji, što vam pomaže u kontroli emocija? Imate li savjete što učiniti kako bi razgovori bili lakši / ugodniji? Ili možda radije ne želite prodrijeti u meandre psihologije / komunikacije i ostavljate stvari kakve jesu jer su takve kakve bi trebale biti? Jako me zanima vaše mišljenje J